*_*
Ne bih da govorim.
I ne bih da mislim.
Samo bih da te stvorim kraj sebe.
Samo bih da sasvim upamtim nacin na koji trepces,
nacin na koji mices usne dok govoris sve te carobne reci,
nacin na koji se smejes u noci.
Samo bih da te gledam...
Samo bih da te bas zauvek vidim,
na nacin na koji to sada umem.
I da poverujem da budjenja ne postoje,
za nas koji i budni sanjamo.
Ovo i jeste
nesto kao osmeh...
Nesto kao treptaj...
Nesto kao sjaj...
I... nesto kao...
pesma za tebe,
Carobni Covece.
3 Komentari |
0 Trekbekovi
Sviđa mi se kako pišeš, tanano i lako. Samo nastavi! Pozić :)
Autor biljana — 01 Jun 2008, 11:30
WOW!
Autor 707 jack — 01 Jun 2008, 16:23
svaka cast
Autor svrco — 23 Jul 2008, 13:15